Neki drugi svijet…
i ovako mjesec dana.
i ovako mjesec dana.
Jedino dobrog covjeka i mozes zajebati… a kada ga zajebes ustvari zajebes samog sebe… jer ti onda samo ostanu… oni drugi. Sito je to. Samo krupno ostaje.
Po prvi put ne stojim kod zatvorenih vrata i ne cudim se, ne cudim se, ne cudim se… Mogao me cio zivot proci u cudjenju. Nespremna na toliku okrutnost… sto li… ne znam. Nesposobna ju prihvatiti… valjda. Ljudi su ljudi… rijetka su iznenadjenja. Otvaram prozor. Sunce je.