Dragulj(i)

Eto tako… skupim se, glavu krijuci rukama, k’o prestraseno izgubljeno dijete, dok se crno nebo, zmijskih ociju, vatrene rike, nad njim savija, cineci ga bespomocnim, oduzimajuci mu i zadnji dah. Sta je to u meni da u ljudima uvijek vidim najbolje ? Sutim bol, kao da nista ne osjecam, kao da je neko drugi u pitanju,…

Nastavi čitanje →

Stari moj

Jos ce zore kucati o tvoje prozore Donositi davne mirise zima Mirnoce i snage tvoga bica Koje upih tada, k’o dijete Zbog kojih vjerujem i kada svi sumnjaju Zbog kojih sam… neustrasiva   Jos ces ti tvrdom zemljom hodati Jos ce se brige na umorno lice zakivati I bit ces gorak na ovaj hladni svijet…

Nastavi čitanje →

Vikend

Neobicno mi je otkako smijem svugdje i bez maske. A zujim, stalno zujim. na cevape i kafu u bosanski restorancic koji se konacno otvorio i u mom gradu do omiljene slasticarnice do trgovine- radionice ( tipicno njemacko). ostavih posudu da ju ispeku. budem sljedece sedmice vidjela kako je ispalo. u setnji naletjeh, usred parka, na…

Nastavi čitanje →