Klupko.

Nekada davno lutajuci tada meni nepoznatim ulicama, jedne prohladne noci, zatekoh se pored kontejnera koji je bio prepun smeca. Smrad je bio nepodnosljiv. Usred starih konzervi, razvaljenog kauca i starih krpa razbacanih pored kontejnera, prepoznah maleno cupavo neuhranjeno klupko i dva krupna oka, jos uvijek ziva. Spustih se na koljena da ga ne uplasim svojom…

Nastavi čitanje →

Iza duse

Neobicno moje, Ti sto skrivenosti mirisnih vjetrova u carobnim vrtovima na svojim pamucnim dlanovima cuvas Tamo gdje se nase pomrcine, nase neproplakane suze stapaju u jedno I tamo gdje se… o, Nebesa… koliko umijete biti teska… tamo gdje se ostaje kada sve protice i protece, gdje se ludost i prisutnost ispreplicu bas kao mala gnijezda…

Nastavi čitanje →

Pjesniku…

Osjecas li Sami smo na svijetu Cujes li U tihom voljenju pucketanje sazvijezdja Zbore… kako za nas zemaljsko nije Na bijelom papiru nagosti Izmedju oseke svjetova i plime dahova Gdje nedodirljivo samo nas oblik ima Dubokim vodama ljubicastog beskraja Kljucalim usnama Plamenim pogledima Drhtanjima… Odavde do Iza I bez da znamo Mi zivimo i umiremo……

Nastavi čitanje →