KISA
O, Ljubavi… ti sjeme duse moje O, Ljubavi… i od smrti bliza si mi Za ove obraze, dlanove Donesi kisu Uprkos ljudskom…
Tri stotine vjekova … kazem
Kako para, kako pece, kako gori, k'o ostaci lisca dok ih vjetar nosi, iznad vatre…na ovom proljetnom tankom listu dana, u zivotu sto se u njemu rascvjetava, buja i mami, ispisuje …njegovo nalicje. Koje to huktanje sile nutrine hoce da izadje i sve neproplakane suze koje bi rado na ledjima da ponesu svih tri stotine…
GORKO I…..
Za granice ovih misli Uski su ljudski zidovi U bezlicnoj masi odlutali Sopstvo svoje izgubili U kutijama lutaka Zive kao broj, oznaka Zakrzljali im pogledi Utrnule duse Negdje na putu Od djeteta do covjeka
UPRKOS LJUDSKOM I
U slatkom budjenju starih godova, dok zmirkaju na rasklupcane niti suncevog prediva, ispod resa preostalih bisernih suza , na srcolikim i zvjezdanim listovima, sto jos na mirisna prohladna jutra mirisu, neraskidivom zavjetu, ugnijezdenom u prvim kacunima, prvom pjevu ptica i tisinama koje se odmotavaju bez prestanka….. Ostavi me… U radjanju nestvarnog u stvarnom, u oblacima…