Oprosti sto mi ispod koze dises... sto te tako... svuda sa sobom nosim i sto ti pricam, dugo, dugo, o rijecnim vilama, osmijesima djece, drhtavim rukama, savrseno sklopljenim, na obali koja nije ako druge nema, o lutanjima i trazenjima,o... o svemu pricam... bas kao da si (od)uvijek tu
Oprosti sto ne znam za prostor a ni za vrijeme i sto me nista zemaljsko ne dotice,
sto nista drugo ne priznajem, ne prepoznajem… ako u tome tebe nema
Dio si bica moga… i ostajes
Oprosti na mojim, tvojim, porusenim mostovima, pokidanim njeznostima, vatrama i suzama sto su gradile daljine, dubile jaz, probudivsi tako ranjene zvijeri i njihovu nemirnu glad… umjesto krhkih kula uspomena, tihih crno- bijelih fotografija i sitne prasine na njima
I na tome sto ti nista ne trazim...
Zbog zakona mijene…
Oprosti na Nesuvislost nesuvislosti
Tisinama stihova kada sam te pokrivala
Na jastuku sjecanja, a da niko ne cuje, ceznjom saputala... „SveMoje“
Sa a bez tebe umirala
Bez a sa tobom zivjela
Tragovima beskraja
Prkosno varajuci usud
Na besmrtnosti
Na cudnovatosti
Sto vjekovima sutim i cuvam
Oprosti mi djecace carobnih dlanova
Oprosti… sto ne prestaje…
Nit dubine mora, nit beskraj svemira , nit sva čula ljudska, ljubav tvoju koju osjećaš ,toplinu te emocije nemogu opisati.Svu tu ljepotu duše tvoje.Prelijepo
Zar se moze drugacije voljeti
Hvala somewhereinside na lijepim rijecima 🙂