Iza

Poljubi me tim somotnim zednim usnama, neizbrisivih tragova davnog vremena, kada su stari kovaci srece svojim hrabrim mudrim rukama, u polutamnim posebnim odajama, klesali tajne zlatnog svitanja, ta kristalna zrcala cistoga, saputajuci o potpunosti…o predanosti

Poljubi me novijim sjecanjima, tim svjetlucavim kisnim kapljicama sa vrhova prvih pupoljaka, opojnih boja i mirisa proljeca, toplinama smijeska ogoljeno, ocnjacima njeznosti zarobljeno, sto su se smjestili u drhtaju te mrve vazduha izmedju nasih trnaca…i najezene koze

Poljubi me…k´o sto niko nikoga nikada nije

I ostani

Ostani

uljezica
Nicega pod ovim ljudskim krovom nema... osim nas i cudesa

4 komentara

Komentariši