Poljubi me tim somotnim zednim usnama, neizbrisivih tragova davnog vremena, kada su stari kovaci srece svojim hrabrim mudrim rukama, u polutamnim posebnim odajama, klesali tajne zlatnog svitanja, ta kristalna zrcala cistoga, saputajuci o potpunosti…o predanosti
Poljubi me novijim sjecanjima, tim svjetlucavim kisnim kapljicama sa vrhova prvih pupoljaka, opojnih boja i mirisa proljeca, toplinama smijeska ogoljeno, ocnjacima njeznosti zarobljeno, sto su se smjestili u drhtaju te mrve vazduha izmedju nasih trnaca…i najezene koze
Poljubi me…k´o sto niko nikoga nikada nije
I ostani
Ostani
Sviđaju mi se ove provučene note grubosti u inače, recimo “mekom” tekstu. A Ludovico je dobar uvijek.
Poljubac poput pečata vječnosti,prelijepo kako samo ti znaš.