Tragovima tvojim podjoh Jer mi to jedino ostade To sjecanje da zamirise Milost da me umije Bliskost dotakne Zivot da se zove A nije da nisam zaboravljala I nije da nisam ostavljala Sve mostove spalila Da te nikad ne nadjem Da me ne sjetis I ne spominjes Tihost kada obgrlis I hladnim svjetovima hodah U pletivu mijena istoga Izmedju ostrih rubova Zborih nocima ranim Zborih zorama kasnim Kako te vrijedno nije Kako te jednom ima I zalud nasmijan strah I sve kocke sudbine Zalud se tmine saplicu I tisine kobne mrznu U osami praznih dubina Izmedju strmih litica Te suhe izvore Niko vise ne cuje Zedj se ne utali Zito ne pokosi Rijeci su samo asovi Misao lomi Staklenim pogledom Dijete u meni Jos uvijek te trazi
6 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Jako dobro napisano, snažno, neki stihovi mi se baš baš dopadaju… Ostade mi dojam da je u biti svako spaljivanje mostova uzaludno, jer ne moš zapalit nešto silom. Tek kad prirodno otpustiš, tada kreneš dalje, a taj momenat se desi da ga i ne primjetiš, samo primjetiš kad vidiš da si otpustio, da je teret manji. No, barem sudeći po ovoj poemi, tvoji mostovi su još itekako živi, stvari u ovoj vezi koju opisuješ ovdje su itekako vruće.
da, veza sa sopstvenom dusom je najtoplija.
hvala vrtloze 🙂
Nisam spustio u tvoj pretinac dopadanje iako je ta dusa za pozeljeti kao najljepsi miris ruze dok je covjek pronosa svojim grudima.To je neki drugi razum ucinio.
Na izvjestan naci covjek svoju srecu malo ,ili nimalo,ne oglasava valjda zbog straha da je ne izgubi ako je telali.Nasuprot tom pri izgubljenjm/izgubljenoj iz zagrjaja srece,sto ce reci ljubavi,covjek se ,doslovno,ubi sa onim sto ubi radost u kojoj je volio i bio voljen.Ne mislim da covjek moze ikad izaci iz ovog zacaranog kruga.Sta ti mislis”
Da te pitam: poznajes li ko je napisao ovaj dojam u sljedecem citatu?
“Svaki trn svoju ruzu hrani.Idu dani….”
o sreci se ne pise, rijetko bar.
ne znam sta da ti kazem o izgubljenim ljubavima jer se moj pogled na ” izgubljeno” dosta promijenio…godinama unazad vec.
u zivotu sebe ne smijes izgubiti jer bez drugih se moze ali bez sebe ne.
nije ovo tekst o ljubavi izmedju dva bica.
ne prepoznajem stihove o ruzi i trnju.
hvala okno 🙂
Ljubav,ona bezvremena,iskrena, ,živi i traje kroz sva ta vremena koja nestaju i kada ona ostaje ,ljubav da ..Prelijepo uljezice
zivi… koliko god se mi nekad usudjivali, zbog ludosti ili nekog drugog razloga, da zaboravimo.
hvala somewhereinside 🙂