Dusi

 
 Tragovima tvojim podjoh
 Jer mi to jedino ostade
 To sjecanje da zamirise
 Milost da me umije
 Bliskost dotakne
 Zivot da se zove
  
 A nije da nisam zaboravljala
 I nije da nisam ostavljala
 Sve mostove spalila
 Da te nikad ne nadjem
 Da me ne sjetis
 I ne spominjes
 Tihost kada obgrlis
  
 I hladnim svjetovima hodah
 U pletivu mijena istoga
 Izmedju ostrih rubova
 Zborih nocima ranim
 Zborih zorama kasnim
 Kako te vrijedno nije
 Kako te jednom ima
  
 I zalud nasmijan strah
 I sve kocke sudbine
 Zalud se tmine saplicu
 I tisine kobne mrznu
 U osami praznih dubina
 Izmedju strmih litica
 Te suhe izvore
 Niko vise ne cuje
  
 Zedj se ne utali
 Zito ne pokosi
  
 Rijeci su samo asovi
 Misao lomi
   
 Staklenim pogledom
 Dijete u meni
 Jos uvijek te trazi 

uljezica
Nicega pod ovim ljudskim krovom nema... osim nas i cudesa

6 komentara

  1. Jako dobro napisano, snažno, neki stihovi mi se baš baš dopadaju… Ostade mi dojam da je u biti svako spaljivanje mostova uzaludno, jer ne moš zapalit nešto silom. Tek kad prirodno otpustiš, tada kreneš dalje, a taj momenat se desi da ga i ne primjetiš, samo primjetiš kad vidiš da si otpustio, da je teret manji. No, barem sudeći po ovoj poemi, tvoji mostovi su još itekako živi, stvari u ovoj vezi koju opisuješ ovdje su itekako vruće.

  2. Nisam spustio u tvoj pretinac dopadanje iako je ta dusa za pozeljeti kao najljepsi miris ruze dok je covjek pronosa svojim grudima.To je neki drugi razum ucinio.
    Na izvjestan naci covjek svoju srecu malo ,ili nimalo,ne oglasava valjda zbog straha da je ne izgubi ako je telali.Nasuprot tom pri izgubljenjm/izgubljenoj iz zagrjaja srece,sto ce reci ljubavi,covjek se ,doslovno,ubi sa onim sto ubi radost u kojoj je volio i bio voljen.Ne mislim da covjek moze ikad izaci iz ovog zacaranog kruga.Sta ti mislis”

    Da te pitam: poznajes li ko je napisao ovaj dojam u sljedecem citatu?

    “Svaki trn svoju ruzu hrani.Idu dani….”

    1. o sreci se ne pise, rijetko bar.
      ne znam sta da ti kazem o izgubljenim ljubavima jer se moj pogled na ” izgubljeno” dosta promijenio…godinama unazad vec.
      u zivotu sebe ne smijes izgubiti jer bez drugih se moze ali bez sebe ne.
      nije ovo tekst o ljubavi izmedju dva bica.
      ne prepoznajem stihove o ruzi i trnju.
      hvala okno 🙂

Komentariši