tragovi duse 9

Objavljeno od strane uljezica / 6 komentara za tragovi duse 9 
 
 * :)
Onda sam prvi dio pogresno razumjela. Ok…
  
Ne pisah o bitnosti ili nebitnosti onoga sto mislis, samo dadoh moj odgovor na to tvoje da te ne zeljeh upoznati. Nis vise od tog.
  
U nocne more nisam vjerovala ?
  
“Spava”
 …
Oluje daleke
Ne bjesnite
Munje ne cvilite
Ne rezite
Umuknite kise ledene
Sve vjetrove zakljucajte
Mir, gromovi
 ...
Njezno
Tiho
Djecak spava
  
 „Prah“
  
Sapni mu noci draga
Dok u tvojim hodnicima luta
Beznadezno trazeci umor, zaborav,
Da sa njim tim hodnicima hodam i ja
Promatram, netremice ga gledam
 ...
  
 ...
Odvezah sve sarene masnice sa usana
Na noci bez korica i broja stranica
 …
  
“Budjenje”
 …
Noc miruje.
Gavran je sklopio krila.
Zazmiri.
Ja sam tu.
Znas da jesam.
  
Sutra su novi putevi
Laksi koraci
Ljubim te i grlim
Ti samo spavaj
Ujutro se budis…
Djecace
  
“Prica”
 …
Itd. itd.
  
To je moja zelja da prestanu tvoje nocne more… mirno da zaspis :)
Zeljeh nekad i mislih da umijem takvo nesto dok ne shvatih da je to do tebe.
To ti moras sa samim sobom.
  
Ako su ti nocne more prosle uz pomoc nas, drago mi je zbog toga i ako razumjeh dobro, zato se i ne kajes sto si me upoznao u zivotu :D
  
I ne, naravno da zahvalnost nije potrebna.
Takav nam odnos nije bio.
  
Nemas misljenje o tome sta je bilo sem onog misljenja da te nisam imala zelju ni upoznati i nisam vjerovala u tvoje nocne more :)
Ne… shvatam ja, sta si htio reci.
Ne razmislja se o tome. Proslost je proslost i tam treba da i ostane. Svakako. Tu smo na istome.
U proslost mogu i skoknuti i ponovo se bez problema vratiti.
Ne mijenja nista.
  
Meni je eto, trebao komadic slagalice.
Znadoh da ces razumjeti.
Zato i pitah.
Ostade svako sa svojom istinom i ok.
Prirodno je to.
Da ne kazem… ljudski.
  
Sam sigurna da li bi me uhvatio kao nekad ili bi ostalo samo na pokusaju ? 
Necemo nikad saznati :)
  
Zivot i treba promjene ( one dobre, ofc )
  
Cuvaj se…
PODIJELI NA
LinkedInPin It
uljezica
Nicega pod ovim ljudskim krovom nema... osim nas i cudesa

6 komentara

  1. Boli istina …duso ljudska.
    Iz istih razloga dusa stvara lijek od te boli.Najcesce je to pjesnicka iluzija o zivotu iz ceznje.Stvaramo svijet radosti kojim vladamo kraljevanjem umijesteni u amorske kocije koje meleci tackaju duhovnim beskrajem.Pozeljno savrsenstvo.Neopipljivo ,savrsenstvo,kao i ceznja a bolno koliko i ljubav

    1. boljela… nekada davno… mene moja istina, kako ispade iz dijaloga sa njim.

      ne boli mene nis vise, okno… i razlog pisanja “tragova duse” je veci od same boli…razlog pisanja bloga takodjer…to je osobno ogledavanje… spoznavanje…
      nekako, kad se sve slegne u mojoj glavi, u srcu mi… tek tad misli i osjecanja otkrivam u ovo mom sklonistu, pa to spostveno ogledalce okrecem malo ovdje, malo tamo…da mi sta ne promakne…

      slaba sam na beskraj, na vjecno… uvijek i bila…
      prihvatih sebe takvu…
      okno 🙂

      1. Vjerujem :u srce ne moze uci zaborav.
        Jok to!
        Um se moze devastirati demencijom jer su vrata uma na baglamama tako stimane da ih svaki vjetric pokrene za unos neceg sto ce unutrasnjost uhelaciti.
        Kad se vracam do tvojeg stepenika kojim ostavljas tragove duse znaj;ljudski je srcu dati vlast nezaborava.Eto tako.

  2. Eh Uljezice ,

    Ponekad nam smjerne i drage osobe postave poetska zaplitanjq koje mi sami “moramo ” da otpletemo i odgonetnemo. Normalno , uslovljeno našim htjenjem i obvezatnošću zainteresiranog sudionika u igri zvanoj tka nje životnih slučajeva.

    Svaki korak u životu nekog bića , mladog i smjernog se ne može svesti na pulsiranje par običajenih rečenica , koje liče na fraze pokupljene onako usput.

    Ponelkd hoću da stisnem raširene misli u par rečenica , ali ne ide. Nisam naučio skupiti fragmente u rijeći koje skoro ništa suvislo ne znače.

    Ako Bog das u dan dva , ću pokušati da nenapisani komentar sročim u neki bae čitljivi , sunisli il’ nesuvisli zapis , nije bitno.

    Tvoje pulsiranje ” Tragovima duše ” to zaslužuje.

    Hvala na tananim riječima .

    Sretno.

Komentariši