tragovi duse 8

 
- Nemam ja pojma kako ti je. Otkud bih ja to mogao znati ? :) Ne mislih na to, nego u smislu nis ti ne fali da bi bila necija zelja :) mislim imas sve mentalno, fizicki, usw… :) 

'Moje ime'… sada stvarno nije bitno sta ja mislim, sta je bilo,kako je bilo… i ne treba da bude to bitno.
Ja stvarno moram priznati, ponekad mi doleti neki blic, tren, isjecak… i ne tjeram ga, traje dok traje… bio lijep ili ruzan. Ako uopste znaci ista, nisam se pokajao sto te sretoh u zivotu, ( i da jesam ko me sta pita :) ), ustvari bih ti trebao biti zahvalan (ne spontano) ali nisam i necu biti, jer nisam nas tako na zahvalnosti dozivljavao. Radi se o tome da si mi, ili da smo mi, meni pomogli da me ostave nocne more ( u koje ti nisi vjerovala, ali nebitno )… 
Kada nisam mogao spavati sjecah se svega ruznog sto je bilo i hej… u tome svemu zaspah, i tako jednom, dvaput… more su nestale, poslije sam se prestao sjecati ruznog pred spavanje… i sad se ne sjecam niceg pred spavanje… spavam :)

Kako rekoh, nisam se pokajao :)
Ovih zadnjih par recenica htjedoh i ja izbrisati, jer sta tebe briga za tim, ali eto…

Promijenio sam svoj zivot totalno od onog kakav je bio ( kakav god da je bio)...

A da, zaboravih, na nesto iz proslog razgovora, kad smo kod pokusaja da te uhvatim kao nekada :)... iako ne prakticiram neke od svojih mnogobrojnih vjestina ( hahhahahaha moradoh se sam sebi nasmijati „mnogobrojnih vjestina“ ) si sigurna da bi to ostalo samo na pokusaju? :)

Noc je bila ugodna :) pa i dan je zasad :)

P.S.
Nemam ja misljenje vise o tome sta je bilo...odavno prestadoh razmisljati, postavljati pitanja sebi...tebi...sad...spavam :)
 
Svako dobro u svako vrijeme ti zelim