Sve manje plivam… i sve vise zaranjam u dubine… daleko… daleko…

uljezica
Nicega pod ovim ljudskim krovom nema... osim nas i cudesa

4 komentara

    1. to sto placamo zivot na Zemlji…
      znas ti ko i zasto je to tako uredio, tak’ da o tome ni ne bih.
      radije se fokusiram na dobrotu i ljepotu.
      ribe su cudesne.
      uglavnom ronim di nema puno ljudi i one me se ne plase, mada su oprezne.
      prvo me polako ispitaju, da li im predstavljam opasnost, pa me onda bukvalno opkole. moje je samo da ostanem mirna i uzivam u plovidbi sa njima.
      svaki put kad zaronim postajem sve vise svjesna tog carobnog svijeta u kojem ne postoje neka ljudska pravila, ogranicenja, pritisci, zarobljenost, pa se uvijek teska srca od njega rastajem.
      sfumat 🙂

Komentariši