*** A ti moras ici... Jer kako... Kako ces inace spoznati Ono sto je vjekovima u tebi hucalo U ceznji slobode Meni... Sebi da dodjes U ogoljenosti Bez srama i ponosa... I ovu djecu probuditi Sto su predugo spavala Umjesto da prastaju i vole
Nedovrsena
Podsjeća me to na jednu rečenicu “Znas li da me nocu misli o tebi uzmu za ruku, i poput djeteta odvedu u polje nesanice. ”
Prelijepo kao uvijek krojiš te misli i pretačeš na ovaj papir budućnosti.
hvala somewhereinside… ovo moje i jeste tu da bi ostalo 🙂