Taocima vjecnosti

 
 Znas, nije vrijeme tek tako razocarano u nas
  
 Neposlusna smo djeca ovoga svijeta sto njime bezglavo a srcem jure 
 Budimo se u snovima
 Letimo nocnim tisinama
 Golicamo vjetar i sapucemo travi… nasim trncima
 Kroz sume zemaljskog i dalje lutamo
 Trazimo, gubimo
 Nezasiti krajnostima
  
 Pjesnici i zvijeri smo u jednom
 Ljubimo i grizemo
 Sacinjeni od drskosti i bunila
  
 Ne moze nas uloviti ni sudbina 
uljezica
Nicega pod ovim ljudskim krovom nema... osim nas i cudesa

Komentariši