Zivima

Sami Bez daha i sna Voljeli smo se Dok je nebo zmirilo Milion sazvijezdja Pucketalo je u nama Novi su svjetovi cvjetali Opojnim mirisom vjecnosti mamili Treperavim rukama mjesecine Izmedju pamucnih oblaka njeznosti Nase duse… neprolaznostima okupane Neuhvatljivim drhtanjima ogrnute Besmrtnim zagrljajem ususkane U neznanim zvijezdama… zaboravili Sa one strane… gdje sve zemaljsko prestaje U…

Nastavi čitanje →

Proljece

Znas… Koliko je vjetrova proletjelo… i koliko vode… proteklo Ne znam kako… ja opet… Usred bujice ljudi i gomile stvari Izmedju vatrenih suza i toplih osmijeha Kao drhtavo dijete uplaseno Ususkam se u taj pamucni zagrljaj Ispod promrzlog sunca Ogrnem mirisom tvog bica Mirujem… i disem… Dugo… dugo… Dok se sutimo Znas… Kao onog prohladnog…

Nastavi čitanje →