NESUVISLOST NESUVISLOSTI

UPRKOS LJUDSKOM

29.10.2018.

Tisina zivljenja


Debeli bijeli patuljci od secerne vate
Ti mangupi, vragolani
Nebeskim stazama skakucu
Od jutra do mraka
Nove igre izmisljaju
Sa njima se nikad ne zna...

Na stolu jos neispijena neska i casa vode pored
Komad cokolade
One nase, omiljene

Zaneseni par labudova mirnom rijekom plove
Poglede im njeznost krasi

Jutro namiguje
Vjetar kose zaplice

Topao je zrak
Podsjeca na mio zagrljaj

Ispod koze
Nema zila
Tamo su jos samo
Niti tvoje
Rasplele se, razlile
K'o prve radosti
K'o svjetlosti najljepse
Sute
Drhte

U tisini zivljenja
Daleko od vremena
Opet koracam rubovima
I opet ne vidim ljude
Ali si ti... samo ti
U svemu tome


Image and video hosting by TinyPic
26.10.2018.

Ta divna stvorenja

Ko god je imao ili ima macku zna da ako se macka uvuce pod noge ili iza ledja, skupi u krilo, malo da odspava, tad se ne mices, ne trepces, vec lijepo ukoceno strpis se dok se ne probudi. Tako je i sa Winty bilo. Ona je jedno bice koje pokupih sa ulice jedne hladne zime. Sad je vec velika i odnedavno zivi kod jedne majke. Ima dvoriste i njemacku penziju. Kud ces vise?

Image and video hosting by TinyPic

Juzni je dosao slucajno (?) u moj zivot.
Imao je kavez od drveta na sprat i pripadajuce mu igracke. Cesto sam htjela da ga pustim. Svaki put sam se predomislila. Govorila sam: „ Njega zmija kad bi pojela on ne bi znao sta ga je snaslo.“ Morala bih mu napraviti alarm ako mu neka zvijerka pridje da zna... i pomocni izlaz za bijeg. I bastu punu povrca pored sklonista mora imati. Bar za pocetak. Dok se ne snadje. Rodjen je u zatvorenom, skucenom prostoru di niceg sem piljevine nije bilo. Ne poznaje on prirodu.
Pustala sam ja njega u dvoriste da trckara al nije to isto.
I tako...na kraju ipak odlucim.
Ako i sta ga snadje to je njegova sudbina.
Bolje biti slobodan dva dana nego cio zivot u kavezu.
Nakon visednevnog trazenja najboljeg mjesta za njega nadjoh lijepo mjestasce pored potoka. Ima vode, suma pored. Idila. Ponesoh mu kucicu, njegovu hranu i sve grickalice koje tad imadoh u kuci. Nek mu se nadje. Bio je veliki fan chipsa ( okus chili) i kvikija. Dosadila mu bila njegova hrana. Pa i povrce. Samo daj nesto drugacije da je.
Koja je to sreca bila kad je uvidio da je slobodan
Ostavio je i kucicu i hranu i samo krenuo ni sam neznavsi di ce. Zadrzao se na kraju ipak u blizini kucice.
Vidjeh da cinim pravu stvar.
Nadam se da je dobro sada.
Mora da jeste.
U Carobnoj sumi je.

Image and video hosting by TinyPic

O Banditu mogu reci da ima takvu prostranu dusu, da je kojim slucajem covjek, u stanju bi bio zagrliti ne svijet vec stotine svjetova. To mu vidis po ponasanju. To mu se u njegovim psecim ocima odslikava. Moja velika maza. Najradije bi zivio u kuci i spavao u krevetu. Po cijeli dan bi se ceskao, nosao. Voljeli smo se igrati sa maslaccima, ici u setnje stazama mog djetinjstva. Sa njim uvijek neke avanture. K'o kad ga je jednom napao nekakav dugodlaki vucjak. I lik, ciji je pas, mi iz daljine vice "Nece on !". Isto kao kad bi na vas jurisao grizli ali ne, nece on .
Naravno da je moja maza nastradala. Srecom ne puno. Njegova sreca pa ga cuva ludi, divlji, Bijeli.
Ponasa se kao stariji brat prema njemu.
Neka ga cuva od okrutne okoline. Lakse mi.
Nisu svi za ovog svijeta stvoreni.
On svakako nije.
On, on mi nekad fali.

Image and video hosting by TinyPic

Noviji postovi | Stariji postovi

NESUVISLOST NESUVISLOSTI
<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

....JOŠ PAR DANA I NEMA NAS.
PROCES 3

Mislim da me cijeli zivot prolazi u pokusavanju da ozdravim od zemaljskog, od ljudi.




Sto na putu prolaznih, prolaznosti vise grebu
to vise zivim, to vise u vjecnost vjerujem.

Samo koga istinski poznajes mozes istinski i voljeti.



Tisinom

Kad bih ti
Da te ne uplasim
Tiho... na prstima prisla
Sjela kraj uzglavlja
Suzom od trista vjekova
Obraz ti umila
Otvorenih dlanova
Tisinom sve da ispricam
Da li bi
Da li bi me cuo...



Love nas vjera ili strah...dok dani marsiraju.




U bezimenim njeznostima


Volim te dlanove od paperja i meda.
Mirisu na sumsko cvijece, na pocetak proljeca...
Saputah im djecje molitve, njezno setajuci usne... njihovim racvanjima.
Tamo su sva moja drhtanja smjestena.

Ispod tih trepavica radjaju se nestvarna zlatna jutra, otvaraju onosvjetske draguljarnice, jasnosti kristalne, daleko od zemaljskog, te skrivene riznice od sjecanja djetinjstva mog.
Tamo se djevojcica ogleda, budi...
Tamo je moje jesam.

Ta uzvisenost osjecaja svaki put u prisustvu njegovog bica sve sjene obasjava.
Vise ne mogu da zivim bez tog.
U toplini i sjaju sto vjecno gori u tim grudima, u bezimenim njeznostima tkanim biserima rijecnih vila.
Tu je kraj mog lutanja.
Tu je moj dom.

Svjetlost je.
Dar je.

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
15540

Powered by Blogger.ba