NESUVISLOST NESUVISLOSTI

UPRKOS LJUDSKOM

07.01.2019.

Da budeš, da budem...


Ja ću biti šuma
Ti budi moj vjetar
Ja ću nježno izmedju ruku da ti šuštim
A ti me golicaj
Ja ću da te u krilo privijem
A ti se ušuškavaj i mene češkaj
Zajedno da šutimo
Dok nas kiša u pjesmu ne pretvori
Dok ne postaneš moj uzdah



02.01.2019.

Istinska


Sve su moje zvijezde u tvojoj kosi zaspile
I sve mi se o obraze zaplicu
Lice kad u njih gnijezdim
Tad svjetovi se stapaju
U jedno pretvaraju
Pa te mirisem...
I svojim zovem
Pa bosonoga hodam... cistim vodama
Budna
Krhka a jaka
Satkana...od Zivog Sna

Sve tvoje sto jesi
Iz vjecnog a u zemaljskom propupalo
Srce mladog ratnika
Sa macem neustrasivosti
I stitom bezgranicnog voljenja
Proljece usred zime
Njeznosti prvih kisa
U mojim ocima
Ozivljava


Dva bica
Neobicnosti nasa imena
Neka druga dimenzija
Ljudskom nikad otkrivena
Istinska


Image and video hosting by TinyPic

Noviji postovi | Stariji postovi

NESUVISLOST NESUVISLOSTI
<< 01/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

....JOŠ PAR DANA I NEMA NAS.
PROCES 3

Mislim da me cijeli zivot prolazi u pokusavanju da ozdravim od zemaljskog, od ljudi.




Sto na putu prolaznih, prolaznosti vise grebu
to vise zivim, to vise u vjecnost vjerujem.

Samo koga istinski poznajes mozes istinski i voljeti.



Tisinom

Kad bih ti
Da te ne uplasim
Tiho... na prstima prisla
Sjela kraj uzglavlja
Suzom od trista vjekova
Obraz ti umila
Otvorenih dlanova
Tisinom sve da ispricam
Da li bi
Da li bi me cuo...



Love nas vjera ili strah...dok dani marsiraju.




U bezimenim njeznostima


Volim te dlanove od paperja i meda.
Mirisu na sumsko cvijece, na pocetak proljeca...
Saputah im djecje molitve, njezno setajuci usne... njihovim racvanjima.
Tamo su sva moja drhtanja smjestena.

Ispod tih trepavica radjaju se nestvarna zlatna jutra, otvaraju onosvjetske draguljarnice, jasnosti kristalne, daleko od zemaljskog, te skrivene riznice od sjecanja djetinjstva mog.
Tamo se djevojcica ogleda, budi...
Tamo je moje jesam.

Ta uzvisenost osjecaja svaki put u prisustvu njegovog bica sve sjene obasjava.
Vise ne mogu da zivim bez tog.
U toplini i sjaju sto vjecno gori u tim grudima, u bezimenim njeznostima tkanim biserima rijecnih vila.
Tu je kraj mog lutanja.
Tu je moj dom.

Svjetlost je.
Dar je.

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
16825

Powered by Blogger.ba