NESUVISLOST NESUVISLOSTI

UPRKOS LJUDSKOM

01.06.2018.

Pred tvojim neobicnostima...


Odakle si...
O, ti, prividjenje Nebesko ?
Iz koje bajke si pobjegao?
Ko ti je sve njeznosti svijeta na pamucne ruke, na te medne usne spustio ?
Ko ti je to nestvarno srce klesao ?

Zarobilo me tvoje voljenje bez granica, bez poredjenja.
Na to kako je voljeti i biti voljen svaki tren podsjeca.
Nove zore mi darujes .
Srce mi u tvoje zakivas.
Moje nevrijeme ljubis da prodje.
Oci ti pune vjere.

Pred tim cvjetovima, mirisima, ljubicica, ruzmarina i lipa sto ti ispod grudi klijaju
Pred hladovinom tvoje hrabrosti usred pustinje zvanoj ljudi
Pred tvojim neobicnostima...
O, kako drhtim
O, kako se plasim


27.05.2018.

Zavjet


Kako da odem
Kad mi tisinu, moje sopstvene misli, razumijes bolje i od mene same,
Kad pod prstima dodirujes sve moje, tako njezno, cuvas, kao kap vode na dlanu,
Kad u otvorenim pogledima izgovaramo naglas sve ono sto nikome nikada nismo rekli,
Kad smo u sudaranjima nasih slabosti otkrili istinske bliskosti,
Kad se i na ivicama, na trapezu zivota, ne ispustamo iz vida, iz ruku

Kako da odem
Kad se svjetlost tvojih ociju u sve moje pukotine ulila i rekla mi
Da mi nismo dva bica vec jedna Dusa koja ni u pjesmama ne umire
Da poznajemo samo jedno nebo, nase, i uzvisenost prisustva u njemu
A znamo... jer osjecamo
Kako
Kad je svaki korak, pokret, osmijeh, samo jos jedan zavjet za vjecno u konacnom



"And the mysteries of love
 Come clear
 And dance
 In light
 In you
 In me
 And show
 That we
 Are love"


Noviji postovi | Stariji postovi

NESUVISLOST NESUVISLOSTI
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

....JOŠ PAR DANA I NEMA NAS.
PROCES 3

Mislim da me cijeli zivot prolazi u pokusavanju da ozdravim od zemaljskog, od ljudi.




Sto na putu prolaznih, prolaznosti vise grebu
to vise zivim, to vise u vjecnost vjerujem.

Samo koga istinski poznajes mozes istinski i voljeti.



Tisinom

Kad bih ti
Da te ne uplasim
Tiho... na prstima prisla
Sjela kraj uzglavlja
Suzom od trista vjekova
Obraz ti umila
Otvorenih dlanova
Tisinom sve da ispricam
Da li bi
Da li bi me cuo...



Love nas vjera ili strah...dok dani marsiraju.




U bezimenim njeznostima


Volim te dlanove od paperja i meda.
Mirisu na sumsko cvijece, na pocetak proljeca...
Saputah im djecije molitve, njezno setajuci usne... njihovim racvanjima.
Tamo su sva moja drhtanja smjestena.

Ispod tih trepavica radjaju se nestvarna zlatna jutra, otvaraju onosvjetske draguljarnice, jasnosti kristalne, daleko od zemaljskog, te skrivene riznice od sjecanja djetinjstva mog.
Tamo se djevojcica ogleda, budi...
Tamo je moje jesam.

Ta uzvisenost osjecaja svaki put u prisustvu njegovog bica sve sjene obasjava.
Vise ne mogu da zivim bez tog.
U toplini i sjaju sto vjecno gori u tim grudima, u bezimenim njeznostima tkanim biserima rijecnih vila.
Tu je kraj mog lutanja.
Tu je moj dom.

Svjetlost je.
Dar je.

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
11239

Powered by Blogger.ba