NESUVISLOST NESUVISLOSTI

UPRKOS LJUDSKOM

29.10.2018.

Tisina zivljenja


Debeli bijeli patuljci od secerne vate
Ti mangupi, vragolani
Nebeskim stazama skakucu
Od jutra do mraka
Nove igre izmisljaju
Sa njima se nikad ne zna...

Na stolu jos neispijena neska i casa vode pored
Komad cokolade
One nase, omiljene

Zaneseni par labudova mirnom rijekom plove
Poglede im njeznost krasi

Jutro namiguje
Vjetar kose zaplice

Topao je zrak
Podsjeca na mio zagrljaj

Ispod koze
Nema zila
Tamo su jos samo
Niti tvoje
Rasplele se, razlile
K'o prve radosti
K'o svjetlosti najljepse
Sute
Drhte

U tisini zivljenja
Daleko od vremena
Opet koracam rubovima
I opet ne vidim ljude
Ali si ti... samo ti
U svemu tome


Image and video hosting by TinyPic
26.10.2018.

Ta divna stvorenja

Ko god je imao ili ima macku zna da ako se macka uvuce pod noge ili iza ledja, skupi u krilo, malo da odspava, tad se ne mices, ne trepces, vec lijepo ukoceno strpis se dok se ne probudi. Tako je i sa Winty bilo. Ona je jedno bice koje pokupih sa ulice jedne hladne zime. Sad je vec velika i odnedavno zivi kod jedne majke. Ima dvoriste i njemacku penziju. Kud ces vise?

Image and video hosting by TinyPic

Juzni je dosao slucajno (?) u moj zivot.
Imao je kavez od drveta na sprat i pripadajuce mu igracke. Cesto sam htjela da ga pustim. Svaki put sam se predomislila. Govorila sam: „ Njega zmija kad bi pojela on ne bi znao sta ga je snaslo.“ Morala bih mu napraviti alarm ako mu neka zvijerka pridje da zna... i pomocni izlaz za bijeg. I bastu punu povrca pored sklonista mora imati. Bar za pocetak. Dok se ne snadje. Rodjen je u zatvorenom, skucenom prostoru di niceg sem piljevine nije bilo. Ne poznaje on prirodu.
Pustala sam ja njega u dvoriste da trckara al nije to isto.
I tako...na kraju ipak odlucim.
Ako i sta ga snadje to je njegova sudbina.
Bolje biti slobodan dva dana nego cio zivot u kavezu.
Nakon visednevnog trazenja najboljeg mjesta za njega nadjoh lijepo mjestasce pored potoka. Ima vode, suma pored. Idila. Ponesoh mu kucicu, njegovu hranu i sve grickalice koje tad imadoh u kuci. Nek mu se nadje. Bio je veliki fan chipsa ( okus chili) i kvikija. Dosadila mu bila njegova hrana. Pa i povrce. Samo daj nesto drugacije da je.
Koja je to sreca bila kad je uvidio da je slobodan
Ostavio je i kucicu i hranu i samo krenuo ni sam neznavsi di ce. Zadrzao se na kraju ipak u blizini kucice.
Vidjeh da cinim pravu stvar.
Nadam se da je dobro sada.
Mora da jeste.
U Carobnoj sumi je.

Image and video hosting by TinyPic

O Banditu mogu reci da ima takvu prostranu dusu, da je kojim slucajem covjek, u stanju bi bio zagrliti ne svijet vec stotine svjetova. To mu vidis po ponasanju. To mu se u njegovim psecim ocima odslikava. Moja velika maza. Najradije bi zivio u kuci i spavao u krevetu. Po cijeli dan bi se ceskao, nosao. Voljeli smo se igrati sa maslaccima, ici u setnje stazama mog djetinjstva. Sa njim uvijek neke avanture. K'o kad ga je jednom napao nekakav dugodlaki vucjak. I lik, ciji je pas, mi iz daljine vice "Nece on !". Isto kao kad bi na vas jurisao grizli ali ne, nece on .
Naravno da je moja maza nastradala. Srecom ne puno. Njegova sreca pa ga cuva ludi, divlji, Bijeli.
Ponasa se kao stariji brat prema njemu.
Neka ga cuva od okrutne okoline. Lakse mi.
Nisu svi za ovog svijeta stvoreni.
On svakako nije.
On, on mi nekad fali.

Image and video hosting by TinyPic
25.10.2018.

Znam


Sve te trenutke sto k'o eho odzvanjaju
Hladnim hodnicima sna
Hvatanje ruke a u vjecnom bijegu
Od sebe samoga
Groznicavim olujama
Putem bez povratka
Izgubljeno a na raskrscu
Dijete... sa i bez osmijeha

I onu najmanju
Duboko u tebi zakopanu
Mrvu srece od pelina
Sto se od svakoga sakrila
I sitne trzaje Zivoga daje
Na dar
Ja znam
Ja znam


"o, yes... you... because I know you"
20.10.2018.

Biti


Kada prigrlis strah on nestaje.
Neizvjesnost je samo na pocetku strasna.
Ustvari to je zvuk loma sto lanac zemaljskog slama.

Poput malog djeteta.
Ono ne provodi sve vrijeme planirajuci, niti zbraja i oduzima, vec zivi dan po dan u punini njegove spontanosti.
Misli su tu da sklapaju predstave koje mu pred ocima prolaze.
Svaku ce prihvatiti i na svaku reagovati, zavisno sta u njemu budi.
Ako se previse zaigra i pri tome padne, ono zaplace.
Ako ga opet, stogod, obraduje, ono ce naljepsi osmijeh nositi.
Ta mijena, sveprisutna, njegovo srce ne dotice previse.
Odustajanje ne postoji.
Ono nastavlja hodati, trcati, skakati... jer ga zelja vodi a od nje sve pocinje.

Ono jeste... ali stvarno jeste.


Image and video hosting by TinyPic
14.10.2018.

Bajka


Da bi zivio bajku trebas se sa veselim sumskim patuljcima igrati skrivaca i tako sva ta skrivena mjesta, sve te cari magije, samo njima znane, otkrivati i... cuvati. Iza visokih stabala, u sustanju raznolikog lisca, izmedju gustog busenja, tamo di ces nedodirljivo dotaknuti, tamo di djecji osmijesi jos uvijek stanuju. Trebas umjeti slusati kako se biljke hoce vinuti i nebeski sator zagolicati, dok te trnci, ta njezna topla jedra, kolom rijecnih gizdavih vila dubokim zelenim okeanima nose.
Okititi se draguljima neobicnoga jer si dio istoga.
Od zemaljskih okova srce osloboditi... rukom u ruci.
Pod prstima, na usnama, istinski zivot osjetiti.
U Jedno se stopiti.

Da bi zivio bajku trebas u Carobnu sumu uci.

Image and video hosting by TinyPic
09.10.2018.

Nocas te cijelim bicem cutim...


Nocas u njedrima krijem sve ljubavne tajne, samo nama znane
Tihe misli vjetra sto k'o rijeka iznad krovova huce...osluskujem
Ispod satora ljudskog nova strepnja se budi
Koza trne ispod spavacice
Dlanom zvijezde redom milujem
Svaku ljubim
Tebi ih saljem
Neka ti daju
Malo moga mirisa
U ovom dobu nespokoja
Njezno da te ususka
Mirom ogrne
„Zauvijek i dalje“
Sapuce

Treperis sada
Osjecam te
Cujem ti kolanje krvi
Uzdahe umjesto rijeci
Utihle zelje
I tisine izmedju
SveMoje

Vremenu odbjegli
Drugacijim rodjeni
Mi, zemaljske uljezice
Mjesecari svijesti
Kradljivci vjecnosti
Uprkos mijeni
Bili
Ostali


07.10.2018.

Oprost



Umijem oprostiti jer smo nesavrsena, uglavnom nesigurna i strasljiva bica pa iz tih i slicnih razloga svakakve gluposti radimo. Ko je prastao zna vrlo dobro da nije bas jednostavno tu stijenu u grudima nositi. Oprostis a ono i dalje boli.
Nema dugme da se odmah ugasi.
Nema.

Oprastam onima koji su grijesili i ne zele vise isto ponavljati i nece. To je u slucaju da se ima savjest, kajanje, odnosno empatija. Tad se to zove upoznavanje, rast, sazrijevanje.
Pa i u slucaju da svako svojim putem podje ako se nekad sretnemo da imamo bar taj osnovni odnos izmedju bica sa osjecajima i razumom.
Pozdrav ili pogled... ako nista drugo vec ne ide.
Dovoljno.
Sve se tako samo kaze.
Ako toga nema... i tad se sve kaze, samo je tuzno.


Postojalo je, nekad tamo, davno to vrijeme, kad mi se znala okrznuti misao da i u onim drugima ima trun ljudskosti, mrva necega, bilo cega... ali nema. Ni kajanje, ni savjest oni nemaju. Uvijek je do nas. Nikad do njih. Svejedno im je, cini mi se, sve i svi. Setajuci se od bica do bica nikome se ne izvinjavaju jer oni nikad nista nisu pogrijesli u vezi bilo koga i bilo cega.

Njima, doduse, oprost ni ne treba.




zar svakom srcu nije ljepse zagrliti, oprostiti, voljeti, druziti se, smijati se, radovati se, pjevati, osjetiti, voljeti, voljeti, voljeti...
zar stvarno nije ?



02.10.2018.

Samo


Dodirima Zivih Snova
Zeljom nevinom, djecjom
Vrijeme ti darovah
Bezvremene osmijehe
Prisustvo u disanju
Kise na obrazima
Sva... ogledala trnaca

Kako da te
Kako da te onda... prolaznostima dam
Kako da te pustim... drobilicama vjetrova
Kad to...
Iza ociju
Ispod koze
Ispod svake maske tvoje
Slabosti i strahova
Svjetla i tame
Moje je
Samo moje
Samo moje
..........moje

Image and video hosting by TinyPic
NESUVISLOST NESUVISLOSTI
<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

....JOŠ PAR DANA I NEMA NAS.
PROCES 3

Mislim da me cijeli zivot prolazi u pokusavanju da ozdravim od zemaljskog, od ljudi.




Sto na putu prolaznih, prolaznosti vise grebu
to vise zivim, to vise u vjecnost vjerujem.

Samo koga istinski poznajes mozes istinski i voljeti.



Tisinom

Kad bih ti
Da te ne uplasim
Tiho... na prstima prisla
Sjela kraj uzglavlja
Suzom od trista vjekova
Obraz ti umila
Otvorenih dlanova
Tisinom sve da ispricam
Da li bi
Da li bi me cuo...



Love nas vjera ili strah...dok dani marsiraju.




U bezimenim njeznostima


Volim te dlanove od paperja i meda.
Mirisu na sumsko cvijece, na pocetak proljeca...
Saputah im djecje molitve, njezno setajuci usne... njihovim racvanjima.
Tamo su sva moja drhtanja smjestena.

Ispod tih trepavica radjaju se nestvarna zlatna jutra, otvaraju onosvjetske draguljarnice, jasnosti kristalne, daleko od zemaljskog, te skrivene riznice od sjecanja djetinjstva mog.
Tamo se djevojcica ogleda, budi...
Tamo je moje jesam.

Ta uzvisenost osjecaja svaki put u prisustvu njegovog bica sve sjene obasjava.
Vise ne mogu da zivim bez tog.
U toplini i sjaju sto vjecno gori u tim grudima, u bezimenim njeznostima tkanim biserima rijecnih vila.
Tu je kraj mog lutanja.
Tu je moj dom.

Svjetlost je.
Dar je.

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
15540

Powered by Blogger.ba