NESUVISLOST NESUVISLOSTI

UPRKOS LJUDSKOM

05.03.2018.

Kad se sve izmakne...



Nista novo u tome sto tiho ili glasno proticemo,
o hridi vremena udaramo
pa se oblikujemo...


Od prvog racvanja na dlanovima, hvatanja svitaca u visokim travama po rasutim ljetnim jastucima toplih boja ispod plahti krvavog neba i nosenja tog klupka nadljudskog, daleko od svakog pogleda, dodira, u izmedju i iza sve dok ne oslusnem... tvoj korak.

Rijeci su samo suho lisce na vjetru...
One ga ni ne cuju.

Osjecaj je.

On mi je rekao da su nepregledna ljekovita polja i mnostva mirisnih divljih cvjetova rasuti na tvojim njeznim dlanovima cekajuci na moja laka razigrana stopala, cekajuci da im srce od beskraja pahulja maslacaka i komada neba bez oblaka nesebicno... darujem.

On mi je rekao da su ljudi ljudi a rijetka iznenadjenja i da su sretni oni koji mirno spavaju jer ih njihovi voljeni cuvaju... jer im strahove u svoja srca zakljucaju pa im nista ne mogu, jer im na grudi... suze djecije, prigrle, otvarajuci iz njih sve snage Atlasa.

Rekao mi je da vise cuda cine jedno veliko cudo.
I to mi je rekao...

Kad se sve izmakne
Na kraju ostane
Ono sto jeste
Ono sto vrijedi

 

NESUVISLOST NESUVISLOSTI
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

....JOŠ PAR DANA I NEMA NAS.
PROCES 3

Mislim da me cijeli zivot prolazi u pokusavanju da ozdravim od zemaljskog, od ljudi.




Sto na putu prolaznih, prolaznosti vise grebu
to vise zivim, to vise u vjecnost vjerujem.

Samo koga istinski poznajes mozes istinski i voljeti.



Tisinom

Kad bih ti
Da te ne uplasim
Tiho... na prstima prisla
Sjela kraj uzglavlja
Suzom od trista vjekova
Obraz ti umila
Otvorenih dlanova
Tisinom sve da ispricam
Da li bi
Da li bi me cuo...



Love nas vjera ili strah...dok dani marsiraju.




U bezimenim njeznostima


Volim te dlanove od paperja i meda.
Mirisu na sumsko cvijece, na pocetak proljeca...
Saputah im djecije molitve, njezno setajuci usne... njihovim racvanjima.
Tamo su sva moja drhtanja smjestena.

Ispod tih trepavica radjaju se nestvarna zlatna jutra, otvaraju onosvjetske draguljarnice, jasnosti kristalne, daleko od zemaljskog, te skrivene riznice od sjecanja djetinjstva mog.
Tamo se djevojcica ogleda, budi...
Tamo je moje jesam.

Ta uzvisenost osjecaja svaki put u prisustvu njegovog bica sve sjene obasjava.
Vise ne mogu da zivim bez tog.
U toplini i sjaju sto vjecno gori u tim grudima, u bezimenim njeznostima tkanim biserima rijecnih vila.
Tu je kraj mog lutanja.
Tu je moj dom.

Svjetlost je.
Dar je.

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
11239

Powered by Blogger.ba