NESUVISLOST NESUVISLOSTI

UPRKOS LJUDSKOM

30.03.2018.

Proljece moje


Ne drhtim to ja
Ljubavi moja
To voda zednu dusu umiva
To se vjecnost u srce ukiva
To proljece drhti i dise
Tu u grudima
Zivih snova

 

26.03.2018.

... da te sutim da te osjecam


Kada na kraju dana predjes sedam dubokih suma, sedam sirokih ledina ,
umoran od ljudi
klones
bez jauka
na duboko urezana teska nedostajanja zaplaces
bez suza
na klupi cekanja prostres teske duge poglede
k'o proljetna rosna jutra kad svoje prozore otvore
za boje Ljubavi
za boje Svjetla

Kada na kraju noci sve godine s ramena streses, spustis kapke,
naglo usutis
zastanes
A misli te podignu visoko
od ljudskog daleko
I siris dlanove k'o Knjigu Molitve
sapuces
Za Dah od Beskraja
Za osmijeh... djeteta

I kad niko ne cuje taj priguseni krik noc sto para
za sve sto jeste, za sve sto nije
i niko ne zna za te tragove na tamnom raskrzju
i tajnosti puta labirinta srca tvoga
sve njegove divlje rijeke
i rukavce...
te utihle njeznosti ispod koze kad zazubore
od purpurne pjesme Nebeskog plama


tu ja
da te sutim
da te osjecam


 ti nikad neces
biti „ sve najbolje“.
 
Image and video hosting by TinyPic

18.03.2018.

U bezimenim njeznostima


Volim te dlanove od paperja i meda.
Mirisu na sumsko cvijece, na pocetak proljeca...
Saputah im djecije molitve, njezno setajuci usne... njihovim racvanjima.
Tamo su sva moja drhtanja smjestena.

Ispod tih trepavica radjaju se nestvarna zlatna jutra, otvaraju onosvjetske draguljarnice, jasnosti kristalne, daleko od zemaljskog, te skrivene riznice od sjecanja djetinjstva mog.
Tamo se djevojcica ogleda, budi...
Tamo je moje jesam.

Ta uzvisenost osjecaja svaki put u prisustvu njegovog bica sve sjene obasjava.
Vise ne mogu da zivim bez tog.
U toplini i sjaju sto vjecno gori u tim grudima, u bezimenim njeznostima tkanim biserima rijecnih vila.
Tu je kraj mog lutanja.
Tu je moj dom.

Svjetlost je.
Dar je.
 
Image and video hosting by TinyPic

14.03.2018.

Budi

                                                                                                                                                           2016.


Budi mjesec u ludjackoj kosulji
ociju krvavih, vatrenih
U ledu, snijegu
ocnjaci ranjenog vuka... budi
Budi bolest neprelezana
kroz dubine tamnih noci
oluje ludila
marioneta groznica

U tisini magle nedodirljiva
sa vrhovima bez kraja
nikad osvojena
ponosna plecata stijena
budi
ja cu dosegnuti
ja cu dotaci

Budi pjesma koju niko ne pjeva
ja cu znati
ja cu pjevati
Budi daljina bez smisla i cilja
ja cu naci
ja cu voditi

Svjetlost, tamu
strahove, slabosti ti
sve cu k'o svoje snove, zelje
k'o svoje sopstvo... prigrliti
Samo ne budi
ne budi
lijek koji ne lijeci
pijesak za vjetrove
kukolj svake baste

11.03.2018.

Mimesis

                                                                     septembar, 2014.



Izmedju ladja s teskim teretom proslosti
K'o jutarnja magla od pepeljaste svile
Sa prvim suncevim duguljastim prstima
Sto dane boje
Lagano se skupi... i nestani

Jer si samo cvijece iz madjionicarskog sesira
Oko usana klovna debeli sloj karmina
Za publiku u euforiji
Te lose promatrace
Kicaste predstave
Cistog ega

Jer si bis za aplauz tastini
Jer si samo mimesis... mojih snova



Dok zalijevah korov sve su se zvijezde ugasile.



now... free

09.03.2018.

Vojnik

                                                                                                                                           maj 2014.

Ja sam vojnik
Ja sam... dobar vojnik
Bitke gubim ali ne i rat
Amputiram sta treba
U rovu sjecanja
I smijem se
Sa kisom
Kisi
Bolujuci
Tiho
Casno

Dok ne iscezne....
 


05.03.2018.

Kad se sve izmakne...



Nista novo u tome sto tiho ili glasno proticemo,
o hridi vremena udaramo
pa se oblikujemo...


Od prvog racvanja na dlanovima, hvatanja svitaca u visokim travama po rasutim ljetnim jastucima toplih boja ispod plahti krvavog neba i nosenja tog klupka nadljudskog, daleko od svakog pogleda, dodira, u izmedju i iza sve dok ne oslusnem... tvoj korak.

Rijeci su samo suho lisce na vjetru...
One ga ni ne cuju.

Osjecaj je.

On mi je rekao da su nepregledna ljekovita polja i mnostva mirisnih divljih cvjetova rasuti na tvojim njeznim dlanovima cekajuci na moja laka razigrana stopala, cekajuci da im srce od beskraja pahulja maslacaka i komada neba bez oblaka nesebicno... darujem.

On mi je rekao da su ljudi ljudi a rijetka iznenadjenja i da su sretni oni koji mirno spavaju jer ih njihovi voljeni cuvaju... jer im strahove u svoja srca zakljucaju pa im nista ne mogu, jer im na grudi... suze djecije, prigrle, otvarajuci iz njih sve snage Atlasa.

Rekao mi je da vise cuda cine jedno veliko cudo.
I to mi je rekao...

Kad se sve izmakne
Na kraju ostane
Ono sto jeste
Ono sto vrijedi

 

01.03.2018.

Ako zelis istinu povuci nit neka se odmrsi



Primatelji se brzo zaboravljaju.
Samo se darivatelji pamte.

Kad vec nije kako treba da bude onda neka nikako nije.

Ne orem krs... odavno.


"Ich seh' die Welt von oben
Der Rest verblasst im Grau
Ich hab' Zeit und Raum verloren
hier oben
Wie ein Astronaut "

" I C H   H E B'   A B "




"Fast acht Milliarden Menschen, doch die Menschlichkeit   fehlt..."

NESUVISLOST NESUVISLOSTI
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

....JOŠ PAR DANA I NEMA NAS.
PROCES 3

Mislim da me cijeli zivot prolazi u pokusavanju da ozdravim od zemaljskog, od ljudi.




Sto na putu prolaznih, prolaznosti vise grebu
to vise zivim, to vise u vjecnost vjerujem.

Samo koga istinski poznajes mozes istinski i voljeti.



Tisinom

Kad bih ti
Da te ne uplasim
Tiho... na prstima prisla
Sjela kraj uzglavlja
Suzom od trista vjekova
Obraz ti umila
Otvorenih dlanova
Tisinom sve da ispricam
Da li bi
Da li bi me cuo...



Love nas vjera ili strah...dok dani marsiraju.




U bezimenim njeznostima


Volim te dlanove od paperja i meda.
Mirisu na sumsko cvijece, na pocetak proljeca...
Saputah im djecije molitve, njezno setajuci usne... njihovim racvanjima.
Tamo su sva moja drhtanja smjestena.

Ispod tih trepavica radjaju se nestvarna zlatna jutra, otvaraju onosvjetske draguljarnice, jasnosti kristalne, daleko od zemaljskog, te skrivene riznice od sjecanja djetinjstva mog.
Tamo se djevojcica ogleda, budi...
Tamo je moje jesam.

Ta uzvisenost osjecaja svaki put u prisustvu njegovog bica sve sjene obasjava.
Vise ne mogu da zivim bez tog.
U toplini i sjaju sto vjecno gori u tim grudima, u bezimenim njeznostima tkanim biserima rijecnih vila.
Tu je kraj mog lutanja.
Tu je moj dom.

Svjetlost je.
Dar je.

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
11238

Powered by Blogger.ba